|
|
NOVEMBER RAIN
When I look into your eyes
I can see a love restrained
But darlin' when I hold you
Don't you know I feel the same
'Cause nothin' lasts forever
And we both know hearts can change
And it's hard to hold a candle
In the cold November rain
We've been through this such a long long time
Just tryin' to kill the pain
But lovers always come and lovers always go
An no one's really sure who's lettin' go today
Walking away
If we could take the time to lay it on the line
I could rest my head
Just knowin' that
you were mine
All mine
So if you want to love me
then darlin' don't refrain
Or I'll just end up walkin'
In the cold November rain
Do you need some time...on your own
Do you need some time...all alone
Everybody needs some time...on their own
Don't you know you need some time...all alone
I know it's hard to keep an open heart
When even friends seem out to harm you
But if you could heal a broken heart
Wouldn't time be out to charm you
Sometimes I need some time...on my own
Sometimes I need some time...all alone
Everybody needs some time...on their own
Don't you know you need some time...all alone
And when your fears subside
And shadows still remain, ohhh yeahhh
I know that you can love me
When there's no one left to blame
So never mind the darkness
We still can find a way
'Cause nothin' lasts forever
Even cold November rain
Don't ya think that you need somebody
Don't ya think that you need someone
Everybody needs somebody
You're not the only one
You're not the only one
PARNI VALJAK-KADA LEGNEŠ KRAJ MENE
Ne treba…
prazno tijelo meni ne treba.
U tvojim očima,
nema mjesta gdje sam bio ja.
Nema više onih pogleda,
kao nekada.
Nema više onih dodira,što liječe.
Reci mi…
do kada misliš šutjeti.
Hajde reci mi…
zar stvarno nemaš više hrabrosti?
Smisli neku sitnu laž,
smisli bilo što.
Želio bi da ti vjerujem,
bar malo.
...Kada legneš kraj mene,
meni je hladno.
Kad ti usne dotaknem,
meni je hladno.
Znam… da više nikada,
više nikad ti i ja,
kao nekada...
Gdje si ti…
dal` se ikad misliš vratiti?
Pričaj mi,
tišina će me ubiti.
Nedostaju mi tvoji pogledi,
kao nekada.
Nedostaju mi dodiri,
što lijece.
...Kada legneš kraj mene,
meni je hladno.
Kad ti usne dotaknem,
meni je hladno.
Znam…da više nikada,
više nikad ti i ja,
kao nekada...
by:Nika
Get Your Own Chat Box! Go Large!
JEDNA JAKO LIJEPA PJESMA BAR MENI.......(Rolling Stones)
Angie, angie, when will those clouds all disappear?
Angie, angie, where will it lead us from here?
With no loving in our souls and no money in our coats
You can’t say were satisfied
But angie, angie, you can’t say we never tried
Angie, you’re beautiful, but ain’t it time we said goodbye?
Angie, I still love you, remember all those nights we cried?
All the dreams we held so close seemed to all go up in smoke
Let me whisper in your ear:
Angie, angie, where will it lead us from here?
Oh, angie, don’t you weep, all your kisses still taste sweet
I hate that sadness in your eyes
But angie, angie, ain’t it time we said goodbye?
With no loving in our souls and no money in our coats
You can’t say were satisfied
But angie, I still love you, baby
Everywhere I look I see your eyes
There ain’t a woman that comes close to you
Come on baby, dry your eyes
But angie, angie, ain’t it good to be alive?
Angie, angie, they can’t say we never tried
by:Nika
SAMO ZA METALCA....
Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
u mojim snovima, jos samo sjećanja.
Čekamo, mi samo čekamo, balerina zar si zaspala,
zar stvarno ne vidiš, na kakvom tankom ledu plešemo.
Dolazi duga, duga noć, al' i ona mora proć,
i kada kiše padaju, tvoje mi usne trebaju,
da me smire, svojim nježnim dodirom.
Nedjelja, prokleta nedjelja, nigdje nikog, pustinja,
u mojim snovima, jos samo sjećanja.
Šutimo, mi samo šutimo, i kao da se više ne volimo,
a nije istina, ja znam da nije istina...
Jer ljubav nije nestala, i samo se sakrila,
zatvori oči, pogledaj što je iza oblaka....
JAMES BLUNT- TEARS AND RAIN
How I wish I could surrender my soul;
Shed the clothes that become my skin;
See the liar that burns within my needing.
How I wish I'd chosen darkness from cold.
How I wish I had screamed out loud,
Instead I've found no meaning.
I guess it's time I run far, far away; find comfort in pain,
All pleasure's the same: it just keeps me from trouble.
Hides my true shape, like Dorian Gray.
I've heard what they say, but I'm not here for trouble.
It's more than just words: it's just tears and rain.
How I wish I could walk through the doors of my mind;
Hold memory close at hand,
Help me understand the years.
How I wish I could choose between Heaven and Hell.
How I wish I would save my soul.
I'm so cold from fear.
I guess it's time I run far, far away; find comfort in pain,
All pleasure's the same: it just keeps me from trouble.
Hides my true shape, like Dorian Gray.
I've heard what they say, but I'm not here for trouble.
Far, far away; find comfort in pain.
All pleasure's the same: it just keeps me from trouble.
It's more than just words: it's just tears and rain.
| < | srpanj, 2017 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
dakle, Nika i tena
oko 20 neki, naime, 6 mjeseci stariji :D
:
(JAMES BLUNT-GOODBYE MY LOVER)
Did I disappoint you or let you down?
Should I be feeling guilty or let the judges frown?
'Cause I saw the end before we'd begun,
Yes I saw you were blinded and I knew I had won.
So I took what's mine by eternal right.
Took your soul out into the night.
It may be over but it won't stop there,
I am here for you if you'd only care.
You touched my heart you touched my soul.
You changed my life and all my goals.
And love is blind and that I knew when,
My heart was blinded by you.
I've kissed your lips and held your hand.
Shared your dreams and shared your bed.
I know you well, I know your smell.
I've been addicted to you.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
I am a dreamer and when i wake,
You can't break my spirit - it's my dreams you take.
And as you move on, remember me,
Remember us and all we used to beI've seen you cry, I've seen you smile.
I've watched you sleeping for a while.
I'd be the father of your child.
I'd spend a lifetime with you.
I know your fears and you know mine.
We've had our doubts but now we're fine,
And I love you, I swear that's true.
I cannot live without you.
And I still hold your hand in mine.
In mine when I'm asleep.
And I will bare my soul in time,
When I'm kneeling at your feet.
Goodbye my lover.
Goodbye my friend.
You have been the one.
You have been the one for me.
pa evo kad smo već počele s posvetama...imamo jednu pjesmu za Šimeca...
Malena, noćas srušio se svijet
Malena, sve je tako glupo bez tebe
Sad kad je stvarno kraj,Bože, snage mi daj
Samo da prođe ova noć
Tako prokleto sam čekam novi dan
Prvi četvrtak bez tebe
Malena, oduvijek si znala tko sam ja
Malena, ne mogu ja bez svojih oblaka
Sad sve su iste ko ti, sve se smiju ko ti
Kako su lijepe samo da znaš
Sve me ljube ko ti, sve mi lažu ko ti
Sve su moje a tako sam sam
Malena, kako ću bez tebe sutra
Malena, falit će mi s tobom jutra
Ima drugih, ima boljih, ali nebo zna
Samo ti si moja malena!
p.s.nemoj se umisliti...
LOVE IS IN THE AIR...
, ali jako simpatičnog dečka.....loVrić:
Ko svako pravo jato, ptice su se u svoje proljeće života razbežale po svetu. Neke prema moru, neke u druge države, neke u metropole. Ipak, sve tu i tam puste onu suzu za one neke posebne brege. Neobično, ali pretpostavljam da u ovom trenutku baš ni jedna čitateljica-ptica nije u rodnom kraju, a to je ono kaj ptice povezuje.. Ne da na istom mjestu jesu, nego da na istom mjestu nisu. Odletele su po različtim sjeverima, ali kad bi ih s visina pogledala neka uber-ptica, vidla bi da i dalje lete u nekom, rastegnutom, ali bez sumnje jasnom velikom V. A kam to one lete? Na jug, normalno.
A jug....nije prostor, nije geografija nego osjećaj. Smješten negde u prošlosti. Ne u onoj prošlosti koja je prošla, nego u onoj koja je i sad, onoj koja može biti uvijek. Ptici se čini da su sve prošlosti žive, neke više neke manje, ovisi samo o nama. Svaka ptica je mali bog svoje prošlosti. (Ili je prošlost mali bog svake ptice?)
Jug su flaše ispunjene morskom vodom, dobivene za rođendane u školama, a do danas nebačene. Jug su zagrljaji kojima ne treba puno riječi (jednoj se ptici sve više čini da se na jugu malo govori). Jug je Parni Valjak. Jug je kad joj drugi raspliće kosu. Jug je uzdah za prepolovljenom vrbom na gmanju. Jug su komadići prošlosti upleteni u svaki dan, u svaku odluku, najstariji pramenovi u pletenici ovog našeg skakutanja po svetu. A to nije pletenica s 3 ili 4 pramena, o ne ne! Puno više i uvijek više od onog broja koji si mislimo. Nije život neka uredna pletenica,nego bujna.. Pletenica ličke pastirice, raščupane i neobrijanih pazuha ..i to nakon cijelog dana s ovcama na planini.. Dok puše bura....
Ali baš oni prvi pramenovi nekak to sve drže na kupu.
...
Ptice su završile faks. A svaka takva promjena godišnjeg doba, smjera leta itd. nuka ih malo se filmski zaustaviti u letu, stisnuti pauzu i onda:
- pogledati otkud lete (de su ta 3-4 prva pramena? [jezična zanimljivost: pramen na češkom znači izvor, podrijetlo]
- pogledati kam lete
- pogledati s kim lete
- naluknuti se na krila - su zmazana? podrapana? prevelika? premala?
U jednom takvom pogledu jedna je ptica vidla i blog (ili joj je neka druga ptica u letu doviknula da bi ga mogla pogledati, ko to zna..) pa se na njega malo vrnula.
I razmišlja, stišće pauze..Uviđa tu i tam da taj ptičji rod ne zna otkud leti ni kam to točno, ali da perspektiva - ta ptičja - možda nije skroz loša. Maglovita je i mutna veći dio godine, nesigurna, tu i tam se ptice za-lete prema suncu pa ih dočeka neboder ili palmina grana ili šef....Al ponekad se baš odzgora (blizu nebu) bolje vidi.
Pticu zanima - kak su vaša krila? Kam letiju? Stišćeju pauze?
Češki izraz za neboder je mrakodrap (mrak=oblak), engleski je skyscraper, njemački wolkenkrabber, poljski, veli google translate - drapacz chmur - svi znače isto - parati, drapati oblake.. To je malo čudno..čak okrutno.
Ali mi smo ptičice, nama drapanje oblaka ne bi trebalo biti strano.. I tak trgamo mi te oblake, tu i tam ih zamijenimo s maglom, tu i tam se zaletimo u koji neboder, ali sve je to dio ptičjeg posla. Bitno da ne pjevamo onu o pticama koje nikad, jel, ne polete..
Ptičice su si u ovih nekolko godina (:O ) kolko se ne javljaju našle malo ozbiljnije ptiće, a da o tome na blogu nije bilo riječi.. Ptičice su već po drugi put otišle u Zagreb, a da prvi odlazak nije bil spomenut, ptičice su upisale neke ptičje znanosti i neke kojima samo dragi Bogek more dati mjesto pod suncem, a ni o upisima naše vjerno čitateljstvo od 3 člana nije bilo blogom obaviješteno...
Neke ptičice imaju najduže perje ikad, dok su neke svoje perje potkresale, neke su se riješile bubuljica, a neke tek ušle u pubertet.
Ali kak su neboderi neboderi u svim jezicima, ptičice su ptičice u svim vremenima. Pa tak neke od njih još uvijek jako vole jutarnje sunce, dok su druge noćne ptice, nekima paše gemišt, drugima bambus. Ptičice i dalje čuvaju abecedne popise od zaborava, zabavljaju se čitanjem citata sa starih rođendanskih čestitki, čestitaju si rođendane za Božić (ptico Nika, bude i prije :) ) i rado s vremena na vrijeme pokljuju poprilične količine kesten-pirea.
Je. Takve su ptičice.
O svemu o čemu nije bilo riječi posljednje dvije godine pisala bude ptica Nika poslije 19.11.
:)lor=#FFFFFF>)lor=#FFFFFF>)lor=#FFFFFF>)
rekla sam Mihaeli jučer da je proljeće ljepše nego kaj bi trebalo biti, ljepše nego kaj se od njega očekuje, ljepše od proljeća u nama, ljepše od svega u nama. tolko je lijepo da iritira. ko ljudi koji se stalno smiju. ko radijator koji je uvijek optimalne temperature. ko Mona Lisa petsto godina poslije.
i lijepo ono djeluje na mene. makar me živcira, nekak smo međusobno ovisni jedan o drugome, visim se za orahove grane i živcira me ona najviša do koje nebrem, al si ju onak s guštom volim jer znam da je tam visoko pa znam i da ju nebrem ftrgnuti sa svojim visenjem na njoj. a to mi je dosta za miran život.
živcira to proljeće u ljudima koji se polako skidaju, koji polako kopaju, vrtlare i smiju se suncu. i živcira to proljeće u jednom gunđalu za kompjutorom, gunđalu koje kašlje, sluša zvukove susedove motorne pile, broji pseće klop(ov)e, mjeri temperaturu, drhturi, jede sladoled ( zapravo prakticira onu klin se klinom), sluša krivu glazbu ili krivo sluša dobru glazbu, a proljeće, TO proljeće cijelo vrijeme ju gleda kroz maglovito jutro koje se ceri jer se neko s njim nijemim uspijeva posvađati...
ovaj blog bil je napravljen jednog popodneva s puno smijeha na zmazanom tepisonu moje dnevne sobe. očistismo tepison s vremenom. bil je napravljen ko jedan od osnovnoškolskih hirova. u osnovnu školu više nejdemo. bil je napravljen da bi neko na njega nekaj pisal. to je postalo ko snijeg u dubrovniku. bil je napravljen da na njega stavljamo pjesme koje nam se sviđaju. ne sviđa mi se više većina ovih koje su tu. bil je napravljen da se tu dopisujemo. fejsbuk ga je požderal. bil je napravljen da tu istresemo svoje frustracije. našli smo prijatelje da to radimo. bil je napravljen da nikad ne bi postal patetična virtualna kutijica. bojim se da bude se u to pretvoril ak ja nastavim pisati bez da me neko vraća u stvarnost. dakle, blog je gotovo potpuno zgubil smisao. brišemo ga?
evo vam, slušajte malo, družite se, volite se, ljubite se, ili trudite se ne to raditi, haha, zabavljajte se, mrzite proljeće s menom ako vam se da...
far..
There's a calm surrender to the rush of day
When the heat of the rolling world can be turned away
An enchanted moment, and it sees me through
It's enough for this restless (:D) warrior just to be with you
..........There's a time for everyone if they only learn
That the twisting kaleidoscope moves us all in turn
There's a rhyme and reason to the wild outdoors
When the heart of this star-crossed voyager beats in time with yours
i pomislih da gotovo je s blogom. i da gotovo je s mojom daljnjom informatičkom pismenonšću. i sa svim oblicima elektroničke komunikacije. nakon nekoliko (dugih?) mjeseci izvan Velike mreže, sa smanjenom količinom bitova glazbe u ušima, vožnje u zimskim gumama, vožnje na izglodanim gumama, vožnje bez kočnica, maestralnih vožnji na Jožekovom biciklu, vožnji osvijetljenih mjesečinom, vožnji osvijetljenih smijehom, neosvjetljenih vožnji i onih (bojim se najčešćih) u potpunom mraku (žaruljice mi otišle)
nakon dugih šutanja poučen sasvim duboko
ne pamtim razlog durenju
zalijepljen za kuteve rasklimane stolice
zaustavljen u trazenju
.... u višestoljetnom mirisu Pazinskog kolegija zbudilo me nekaj poznato (ne, Neven, nisi to ovaj put bil ti 
) pogledale su me istarske ptičice i bil nam je dovoljan jedan trenutak da i one i ja znamo kaj trebamo (ja njima štapiće sa sezamom, one meni dobru sreću) i nazove mama za trenutak i veli mi da opet imamo internet..
kabum! ma trebalo je samo malo povjerenja u ptičice
svojih ruku pravim omcu
da se objesim za tebe
za rijeci crtam usne
za glas ti pisem usi
da li dises dok te ljubim
da li znas da te gusim
činjenica da mi je kompjutor u sobi okrenutoj cesti (nadam se da nikakvi lopovi ne čitaju ovo) i onoj lampi (kojoj su, usputbudirečeno (tak veli naša prof iz engleskog kad objašnjava non-defining rečenice) prije 4 mjeseca odlučili promijeniti stup na kojem visi, i zabili stup, ali ne i premjestili lampu tak da sad imamo novi stup, stari stup i lampu na ovom drugom), sad opet dobiva (činjenica) svoj puni i pravi smisao. sneg leti na sve strane. baš je onakvo vrijeme kad bi si najradije seli u neko stakleno zvono s nečim toplim i nekim toplim (može, usputbudirečeno, biti taj netko topli i od temperature) i samo zurili van i bili tiho i čekali da se sneg počne glasati... kaj nije slika za prste polizati? ma je.. samo nekak nije potpuna bez onog mucastog otirača, onog čupavca pod nogama (valjda znate na kaj mislim) pa evo ja uključujem i tu stvarčicu u svoju savršenu viziju siječanjskog samotnjačkog petka uoči slobodne subote.
(nije ovo ono kaj sam štela napisati niti je to ono motivirajuće kaj sam obećala napisati, ovo je jednostavno ja...pozdrav....veselim se kaj ovo mjesto zaslugama nekoliko ljudi i dalje diše)
danas...kolko ste put izgovorili/napisali/umislili sretna nova godina...ili sve najbolje..ili puno sreće, zdravlja, ljubavi (.....) kolko? 10? 50?... više?
to sve govorimo kad mislimo na 2009. kaj ne? hm..e a kad bi mislili i na 2010. onda si možda ne bi željeli sve najbolje sad jer si ne bi imali kaj još bolje željeti za 2010., kaj ne? ma da..
(moja draga sad je u japanu..pisma dugo putuju do nje.. uči džudo pravi ikebanu... plašim se zaboravit će sve...ja sam još uglavnom na balkanu...)
sad, moja mala tajna...ovaj je gornji dio bil samo za one filozofofobičare da ne čitaju dalje, za vas koji niste odustali od čitanja, samo za vas s velikim užitkom nastavljam post
(naša mara sad je sayonara)nema me dugo. znam. pišem potaknuta kritikom da zapostavljam ovo lijepo mjesto (uzalud izgužvana svila...to je tako...ne pravi od tuge nauku..odavno se svoje pesme bojim..)rezime prošle godine..teško za izvesti (turn around...) pišite vi.. kakva je bila? vama? kaj ste novog otkrili?korisnog? napredak? nazadovanje?
sad malo o dočeku..toplo jer dečki imaju dobru peć, smešno (uzrokovale različite tekućine, žuljave cipele , ples, neodletjele rakete), fino (jer dijana (diana?) slaže odličnu salatu), smrznuto (jer se s brega vatromet najbolje vidi) poslije ponoći ležerno, mirno..baš kak volim..ugodno, poznato, veselo, razlijevajuće..khm...nikić!, bolesno...khm..sanja!.upoznavajuće...khm...sused niže od mene!, prateće...khm..sused na većoj nadmorskoj visini od mene!, otkrivajuće.. (baš u inat babarogama..) vjerujem da gospoda presečani znaju o čemu govorim =)
još jedna mala tajna, gornji je odlomak još jedan test, oni koji misle da danas očito pišem samo za ljude koji su jučer bili s menom, sigurno su razočarano prestali čitati i otišli, vi, koji ste još uvijek ostali, samo za vas nastavljam post..
ptičice vam žele nešto skoro najbolje u novoj godini. (we`ll be holding on forever... .. forever`s gonna start tonight) žele vam puno smijeha, optimizma, ramena za plakanje, ruku za brisanje vašeg i vlastitog nosa, kose za češljanje i bacanje čičaka, vode za sve i alkohola (malo) za utjehu i gušt (nanana nanana) , snijega za anđele, (i can`t stop lovin` you...tell me what it is) , upaljača za plavo svjetlo, nogu za rolanje (naravno i za hodanje, gacanje po smrznutim lokvama, ritanje i slične bratsko-sestrinske, zimske ili prijateljske radosti) , puno kamenja za šutnuti, puno ljudi za upoznati, puno ljudi za zadržati, puno pogleda za zapamtiti, puno nade za preživjeti i da gospođa patetika na bude zapostavljena- puno usana za ljubiti.. hahahahahaha
ptičice čestitaju svima koji su uspjeli doći do kraja ovog posta. ptičice vas vole i cijene i ovo je rečenica (možda i prva u postu) u kojoj se ptičice ne šale. (on je čuvar vremena..jahač mokrih valova..kao poštar lakog sna..on u snove dosurfa..kada oči zaklopiš, ti se njemu pomoliš..da ti fura anđele srebrne...kroz sve tvoje močvare i ružne sne... sada znaš...da je fajrunt..mjesec je plavi grejpfrut..zibam te...ko malu bebu...samo tebi svira bend......na nebu...samo klekni ti na pod...ljubi zemlju gledaj svod..jer svakom da ko zasluži...da mu ništa ne fali...ja sam vlasnik cirkusa..u kojem sjedim samo ja..i samo katkad mahnem mu iz šatora...da mi snove pokrpa...taj poštar lakog sna...)
nisam fer i nisam baš dobro
al sam zbunjena
sebi neobjašnjiva
(citaj- drugima cudna)
vjerojatno zaljubljena
nepristupacna i splašena
nedruželjubiva
tresem se, skacem
istovremeno, nepovezano
koncentriram se i zaboravljam
znam i gubim se
sigurna sam i ljutim se
ispricavam se i ne žalim
opraštaju, ne zaslužujem
radim dobro
pogrešnim metodama
ucim engleske rijeci
i gorim
iznutra i do kraja
družim se
i još sam to ja
među svojima, sa sobom
obicno normalno
i lijepo
i smijem se i
i ne zavaravam se da
tuga je trenuak
i makar znam
i da je puno toga skriveno
iza maglovitih pramenova
crnih prstiju i zadimljenih pogleda
i znojnih leda
i ispražnjenih čaša
i ne trudim se više
(ili ne usuđujem)
mijenjati definiciju
osmijeh... je grc.
trudim se suzbiti
(ili bar smanjiti) pesimizam
pozdravljam vas i odlazim.
(ne znam zakaj je ovo u stihovima, tak mi bolje zgleda)
kak smo to zrasli? ili bolje, u kaj smo to zrasli? nebrem napisati- u uštogljene pametnjakoviće, niti u čudne pubertetlije, ni u nesiguran ološ, nebrem čak ni napisati- u normalne ljude. a zakaj nebrem? jer ne postoji normalno. zapravo, postoji normalno, ali ne jednako za sve. svatko traži svoje normalno. zapanjujuće je kolko zapravo normalnog postoji na svijetu- prek 6 milijardi primjeraka -normalnog-. svatko je bar jemput u životu normalan. ja nekak vjerujem da, kad jemput najdemo ono kaj jesmo, to onda za nas postane normalno i sve se nekak smiri. ali pročitala sam negde da ljudi za života nikad ne najdu to nekaj, da zapravo čak ni sa sto godina ne znaš na čemu si, život te uvijek drži u neizvjesnosti. s jedne je strane to dobro (nikad ne znaš kak bu sutra) , a opet, to je znak da ni u starosti ne postoji onaj mir...(tek poslije svega)
danas...(sad već jučer), dok je opet bil stari razred na okupu, mislim da bi mogla samo stajati negde sa strane i promatrati kaj se događa. (ko kad u Zovu divljine ostave kamere da vide kak se ponašaju čopori iste vrste majmuna u različitim sredinama) i onda, promatrajući razred, vidim ono isto kaj sam vidla i prošle godine(šutljivost, pretjerana pričljivost, povučenost, lijenost, EKOLOŠKA NEOSVJEŠTENOST), ali vidim i nekaj čega prije nije bilo (ili ja to nisam primjećivala) a to su formirana mišljenja i određeni stavovi, a tek je prošla jedna godina. jedna pišljiva godina.. i sad dolazi pitanje na koje (još) nemam odgovor. jesu te promjene (koje su zbilja očite) rezultat nove sredine koja nas potiče na promjene ili je to zbog vremena koje prolazi i nas samih. ili još konkretnije, bi mi isto se tak promijenili da smo i dalje svi skupa u razredu, da se vidimo i svaki dan imamo priliku kesiti se nedonoščetu i tome sličnom? ako ima snage u vama koji još možda zalutate tu, molim vas ako ko pomisli da je ovo filozofiranje nek pregrizne jezik i nek mi to ne veli... (imam oštre zube)
koji je ono dan? ko da nekaj počinje u ponedjeljak ili...? hm..
dame i gospodo i oni koji se tako osjećaju..pozdravljam vas
p.s.hvala svima koji su došli danas, meni je bilo jako lijepo, unatoč reduciranom broju
p.p.s. opet se šanteka moram sjetiti u vezi s bolešću, nadam se da je ozdravil...strašno
